Često vodim  diskusiju oko kupovanja stanova/ kuća, otplate kuća/ stanova, ušteđevine, penzione štednje itd…
Ima onih koji smatraju da treba odmah štedjeti za penziju, drugi opet smatraju da treba prvo sebe “srediti/skućiti” pa tek onda razmišljati o takvoj, dalekoj budućnosti. Neki su čak  opsjednuti s tim da vrate kredite do penzije, iako to znači da nemaju prebijene pare na štednoj knjižici.
Ja sam za nešto između.

Smatram da kad nemaš visoka primanja da je onda još bitnije da nađeš način kako da odvojiš koji dinar za štednu knjižicu.

Ako imaš mogućnost da svaki mjesec štediš jednu svotu para, bilo to samo 1 KM, onda mi je logičnije štedjeti za stvari koje su  potrebne ranije u životu, a ne za penziju. Vjerujem da je bitnije da prvo stvoriš sebi ekonomski pufer, koji možeš da koristiš ako ti treba u trenucima kad ti je “život” u stvari najskuplji. Obično je to kad stvoriš familiju, pa otpada jedna plata, a koštanja se povise bez obzira bila to potreba za većim stambenim prostorom, hranom, autom, veš mašinom ili nečim drugim.

Kad dostigneš svoj zamišljeni pufer, smatram da je bitnije otplaćivati razne kredite koje imaš. Često su to stanovi ili auta koja gutaju novac. Kod nekih su to krediti za školovanje djece. Kad otplatiš kredit ili barem otplatiš toliko da nisi ovisan o kamatama u slučaju da  se podignu, tek onda postaneš slobodniji i imaš manje troškove.

Međutim po meni ovdje ima caka!
Smatram da se ne treba po svaku cijenu otplaćivati kredit!
Krediti ponekad mogu biti i novac koji ti pomaže da zaradiš dodatni novac. Zato, ako imate mogućnost da dobijete kredit, da ga tako uložite da vam se kredit vrati sa zaradom, onda dobro razmislite ako možete tu situaciju sebi iskoristiti. Naravno za ovo treba energije, volje, fantazije ili vizije. Može to biti ulaganje u nekretninte, u ili van Bosne, neka investicija u neki privatni biznis, vrijednosni papir itd.

U biti vjerujem da bi ovo trebalo biti prioritet;

1. Napraviti pufer koji možes koristiti u slučaju da se nešto desi. Smatram da treba štedjeti novac od prvog dohotka bila to plata ili poklon. Ovisno o koštanjima koje imaš, trebaš imati pufer koji će barem tri mjeseca moći plaćati tvoja koštanja da imaš neku realnu šansu da se snađeš.
2. Kad dostigneš ciljani pufer, onda se treba potruditi da ga nastavljaš povećavati. Sve što ga više imaš, sve si sigurnija i slobodnija.
3. Sad kad imaš taj najbitniji pufer možeš početi otplaćivati kredite (prvo one sa najvišim kamatama, pa redom dalje), toliko da smanjite nivo kredita do jednog nivoa koji vam neće doći glave ako se kamate povise.  Isto tako ako imate viška novca, možete da počnete dio novca ulagati u vrijednosne papire.
4. Mislim međutim, da je još uvijek rano za ulaganje u penzijske fondove.  Kao što sam gore napisala vjerujem da je bitnije štedjeti novac za ”bližu” budućnost nego štedjeti za penziju.
5. Znači treba razmišljati o periodu kad npr. dobiješ djecu, a koštanja se povećavaju. Treba planirati da imate toliko ušteđevine da možete u miru biti kod kuće sa djetetom, ako to želite, bez stresa kako platiti račune sljedećeg mjeseca
6. I smatram da tek kad se sve to uspije izbalansirati i uštedjeti, eh onda je tek vrijeme za štednju za penzije

Kako vi razmišljate o ovome?