Stanje 2020 Oktobar

Oborila sam svoje/ naše rekorde što se tiče vrijednost portfolia. Kroz Coronakrizu sam dio ušteđevine investirala u dionice. Prije corona-krize je berza po meni bila precjenjena. Ušla sam u berzu sa više 100 000 kruna (~ 9500 €) u roku mjesec dva kad je najveća kriza bila. Dodatno redovno (mjesečno/ sedmično) kupujem dionice i fondove.

Moja strategija je da toliko imam uloženo u berzi da mi dividende pokriju troškove života.

Prvi cilj je pokriti kiriju od jednog stana. Za to mi treba 43000 kruna dividende. Trenutno pokrivam oko 12% godišnje kirije što znam ali nisam još sjela i tačno izračunala koliko sam dividende primila jer imam dionice u tri razne banke pa treba sjesti i to izračunati.

Drugi cilj bi bio da pokriva ostatak troškova.

Očekujem da ću slijedeće godine dobiti dosta više dividende jer je dosta firmi suspendiralo dividende ove godine.

Dalje štedimo za kupovinu kuće ili stana. Suma koja nam za to treba je basnosnovna. Ali ubijeđena sam da ćemo postići to ako ovako nastavimo.

Štedimo mnogo, razmislimo šta nam treba kad kupujemo i ne razbacujemo se. Smatram da smo dobili bolji balans u životu otkad smo počeli paziti šta kupujemo.

Čovjek bi pomislio da se puno manje “uživa” u životu ali je to u stvari obratno. Jednostavno aktivno odlučujemo da li kupovati gluposti, da li nam treba to i često primjetim da nam ne treba TO što bi inače spontano kupili.

Na mjesečnoj bazi kupujem slijedeće fondove:

Ovo nije savjet za kupovanje već prikazujem fondove koje ja redovno kupujem.

Da li vi ulažete u vrijednosne papire?

10% i sedam navika

Inspirisana sam novim firmama i idejama. Neki dan čitam o jednoj novoj firmi koja izdaje kreditne kartice koje automatski, kad plaćaš karticom, odvoje 10% te sume i prebace na štedni račun. Odlučila sam da od oktobra otvorim novi račun na koji ću prebacivati 10% novca kojeg trošim. Baš me zanima na što će to izaći.

Inače me pozitivno podsjetio članak koji je objavio sedam navika koje čine sretne ljude. A to su :

1. Zaposli se, ali ne stresaj.

Kad si pod stresom postaneš nesretan. Isto kao što postaneš nesretan kad si nezaposlen. Znači ništa o snu, o sretnom neradnom životu. Trebaš svoju komfort zonu proširiti, ali ne toliko da te preplavi.

2. Imaj pet bližih veza.

Bitni su pravi prijatelji koji te čine sretnima. Nije bitan broj prijatelja, ali je bitno koliko ulažeš u prijateljstvo.

3. Ne veži svoju sreću vanjskim događajima.

Samoosjećaj je malo komplikovan. Dobar je za samopouzdanje, ali ako ga vežeš vanjskim događajima poput recimo novca, onda ti sreća može biti nestabilna.

4. Trening.

Koliko god da ne voliš trenirati, činjenica je ta da ako treniraš osjećati ćeš se bolje. Mora biti nešto što te motiviše da treniraš.

5. Prihvatiti nelagodnost da bi savladala jednu sposobnost.

Sretni ljudi imaju barem jednu sposobnost, takozvanu ”potpisanu sposobnost”, koju su savladali iako im je to bilo neugodno. Ima citat iz jednog crtanog filma ”Biti užasno loš u nečemu je prvi korak da postaneš dobar u nečemu”.

6. Troši novac na doživljaje.

Pravo sretni ljudi su jako obazrivi na tome da troše novac na stvari. Oni radije ulažu novac u doživljaje. Većina ljudi bude sretnija kad kupi npr. putovanje nego kad kupi nešto materijalno.

7. Ne ignoriši svoje sne.

Iako je ova tačka više anegdotična nego naučna, možda je čak i najbitnija. Jedna od najčešćih stvari, za koje se ljudi pri samrti kaju, je što nisu išli za svojim snovima. Ili kako kaže jedna poslovica „Ima sedam dana sedmično, jednog dana nije jedan od njih“

Šta vi mislite o ovome? Koji način razmišljanja/ života čini vas sretniminspirational_quotes_dalai_lama
Prevod: Sreća nije nešto gotovo. Ona dolazi od tvojih akcija.- Dalai Lama

Štednja za penziju ili za bližu budućnost?

Često vodim  diskusiju oko kupovanja stanova/ kuća, otplate kuća/ stanova, ušteđevine, penzione štednje itd…
Ima onih koji smatraju da treba odmah štedjeti za penziju, drugi opet smatraju da treba prvo sebe “srediti/skućiti” pa tek onda razmišljati o takvoj, dalekoj budućnosti. Neki su čak  opsjednuti s tim da vrate kredite do penzije, iako to znači da nemaju prebijene pare na štednoj knjižici.
Ja sam za nešto između.

Smatram da kad nemaš visoka primanja da je onda još bitnije da nađeš način kako da odvojiš koji dinar za štednu knjižicu.

Ako imaš mogućnost da svaki mjesec štediš jednu svotu para, bilo to samo 1 KM, onda mi je logičnije štedjeti za stvari koje su  potrebne ranije u životu, a ne za penziju. Vjerujem da je bitnije da prvo stvoriš sebi ekonomski pufer, koji možeš da koristiš ako ti treba u trenucima kad ti je “život” u stvari najskuplji. Obično je to kad stvoriš familiju, pa otpada jedna plata, a koštanja se povise bez obzira bila to potreba za većim stambenim prostorom, hranom, autom, veš mašinom ili nečim drugim.

Kad dostigneš svoj zamišljeni pufer, smatram da je bitnije otplaćivati razne kredite koje imaš. Često su to stanovi ili auta koja gutaju novac. Kod nekih su to krediti za školovanje djece. Kad otplatiš kredit ili barem otplatiš toliko da nisi ovisan o kamatama u slučaju da  se podignu, tek onda postaneš slobodniji i imaš manje troškove.

Međutim po meni ovdje ima caka!
Smatram da se ne treba po svaku cijenu otplaćivati kredit!
Krediti ponekad mogu biti i novac koji ti pomaže da zaradiš dodatni novac. Zato, ako imate mogućnost da dobijete kredit, da ga tako uložite da vam se kredit vrati sa zaradom, onda dobro razmislite ako možete tu situaciju sebi iskoristiti. Naravno za ovo treba energije, volje, fantazije ili vizije. Može to biti ulaganje u nekretninte, u ili van Bosne, neka investicija u neki privatni biznis, vrijednosni papir itd.

U biti vjerujem da bi ovo trebalo biti prioritet;

  1. Napraviti pufer koji možes koristiti u slučaju da se nešto desi. Smatram da treba štedjeti novac od prvog dohotka bila to plata ili poklon. Ovisno o koštanjima koje imaš, trebaš imati pufer koji će barem tri mjeseca moći plaćati tvoja koštanja da imaš neku realnu šansu da se snađeš.
  2. Kad dostigneš ciljani pufer, onda se treba potruditi da ga nastavljaš povećavati. Sve što ga više imaš, sve si sigurnija i slobodnija.
  3. Sad kad imaš taj najbitniji pufer možeš početi otplaćivati kredite (prvo one sa najvišim kamatama, pa redom dalje), toliko da smanjite nivo kredita do jednog nivoa koji vam neće doći glave ako se kamate povise.  Isto tako ako imate viška novca, možete da počnete dio novca ulagati u vrijednosne papire.
  4. Mislim međutim, da je još uvijek rano za ulaganje u penzijske fondove.  Kao što sam gore napisala vjerujem da je bitnije štedjeti novac za ”bližu” budućnost nego štedjeti za penziju.
  5. Znači treba razmišljati o periodu kad npr. dobiješ djecu, a koštanja se povećavaju. Treba planirati da imate toliko ušteđevine da možete u miru biti kod kuće sa djetetom, ako to želite, bez stresa kako platiti račune sljedećeg mjeseca
  6. I smatram da tek kad se sve to uspije izbalansirati i uštedjeti, eh onda je tek vrijeme za štednju za penzije

Kako vi razmišljate o ovome?blog_ai_lg_retire_or_house