Zašto žene trebaju drugačije od muškaraca štedjeti

Žene prosječno duže žive od muškaraca. One  prosječno lošije zarađuju od muškaraca. Kad dobiju djecu obično žene ostaju kod kuće sa djetetom. Samim tim stagniraju u karijeri, plati i u penziji. Ako je veza u kritičnom stanju a žena nema ekonomsku stabilnost, ostaje ili ostaje duže i produžava agoniju, jer ne zna ni gdje će, ni kud će zbog svoje loše ekonomske situacije. Na to sve ako se desi rastav braka, žena u većini slučajeva uzima dijete i preuzima brigu o djetetu. Da li će otac davati alimentaciju ili ne, je u mnogo slučajeva igra poput lutrije na kojoj se žena ne može i ne treba osloniti.

Zato treba posebno kćerke učiti da se trude da dobro poznaju svoju ekonomiju i da budu dovoljno ekonomski stabilne da mogu i u najgorem slučaju djecu same izdržavati, a da im sve ostalo bude bonus.

Razni prijedlozi se mogu čuti i pročitati i vjerovatno svaki prijedlog ima svoju istinu i valja ga pročitati.

Ovaj prijedlog je logičan i realan. A to je da svaka žena treba da ima tri vrste štednje: kratkoročnu, srednjoročnu i dugoročnu.

Kratkoročnu
Ovo je štednja gdje treba imati ušteđevine za hitne situacije. Žene bi trebale imati barem 6 do 9 mjesečni troškova na kontu. Ako izgubi posao ili ostane sama (ili sama sa djetetom) da ima vremena da se reorganizira.

Srednjoročnu
Ovo je novac koji možeš malo rizikovati u npr. dionice ili investicije drugih vrsta. Pošto žene manje od muškaraca zarađuju, ovdje mogu da zarade finu paricu. Međutim trebaju čitati i učiti o tim raznim investicijama. Pitajte i profesionalce ili ljude koje znate da se bave sa tim stvarima gdje hoćete da investirate svoj novac. Isto tako trebaju samo toliko rizikovati da se osjećaju ugodno sa rizikom. Ali prije rizikovanja novca trebate prvo svoj račun za kratkoročnu štednju da napunite

Dugoročnu
Ako vam poslodavac na ijedan moguć način nudi dodatne penzionske štednje ili nešto drugo ne odbijajte.  Ako radite u stranim firmama savjetujte se i vidite ako imate prava na nešto.
Niko vam neće ništa džabe dati, tako da ako skontate da imate prava na nešto onda se borite svim silama za to.
Ako nemate nikakve dohotke za penziju onda počnite što ranije da štedite za to. Čak ako ste student, izdvojite postotak vašeg novca za to. Lakše je štedjeti dugo, ali pomalo, nego zadnjih 10 godina od plate panično štediti nešto.
Za kraj uvedite pravilo da kad vam dođe plata, ili kad dobijete novac da uvijek prvo sebi uplatite na štednu knjižicu. Obično se predlaže 10% od novca, ali što više to bolje. Ako nemate, onda je esencijalno da pređete svoju ekonomiju i vidite gdje možete šta uštedjeti da bi, za početak, uštedjeli vaših 6 do 9 mjesečnih izhoda.

A dok sve to radite, ne zaboravite sebe. Ipak ste vi sebi najveći dohodak što ima!quote-women-need-to-turn-their-attention-from-saving-their-spouse-their-mothers-their-this-suze-orman-136-35-32

 

Da li ima veze odgoj sa razvojom jedne države?

Vjerovatno ima.

Odgoj djece u Bosni, za Bosnu kao državi, je kapitalno propao. I trebala bi se pokrenuti tema i diskusija o odgoju djece kod kuće i po institucijama kako to promijeniti da ide na bolje.
Nešto nije u redu kad dijete od devet, deset godina kaže da mu je san da ostane u Bosni ali najvjerovatnije neće jer svi njegovi prijatelji idu van. To dijete treba da sanja o tome kako će postati neki inžinjer, naučnik, doktor, fotograf, fudbaler itd. A ne da se boji kako će morati ostaviti sve svoje voljeno.
Od rođenja djecu učimo kako nemaju perspektive u Bosni. Da je najbolje što mogu uraditi pobjeći iz države. Bilo gdje i za bilo koji posao.

Kažemo im, vidite kako je prljava država kad se rijeka iza poplave spusti. Ne kažemo im da smo mi tu flašu bacili.
Kad idemo u park pa je park umjesto trave pokriven čikovima, kažemo vidite kako je prljav park… ali ne kažemo da smo mi te čikove bacili na zemlju. A udario bi nas grom kad bi pokazali djetetu kako očistiti te čikove.
Ne kažemo šta i  kako uništavamo, ali učimo djecu, jer nas gledaju.
Kad djeca vide dijasporu u skupim autima, ne učimo ih da razmisle šta oni mogu uraditi tu gdje su da i oni takav stil života, ako ne i bolji, mogu voditi. Učimo ih kako nema budućnosti u Bosni.
Kažemo djeci koruptna je država. I jeste…ali ne kažemo zašto?
Ne kažemo da smo MI potplaćivali doktore, nastavnike, profesore itd. iz egoizma da dobijemo bolji / brži tretman.
Rezultat je naravno do srži koruptna država. Drugim riječima: MI smo do srži koruptni. Ali mi to djeci ne kažemo. Kažemo im da je uvijek neko drugi kriv.

Učimo djecu da je najbitnije studirati. Bilo šta, da dobiju veću šansu za posao. A znamo, nismo glupi, da je država puna pravnika, ekonomista i magistara engleskog itd. Trebaju te struke.
Ali budimo realni…
Ako već nemate kontakte sada, zašto mislite da ćete ih imati, pogotovo ako ništa niste poduzeli, kad vam dijete završinpr. faks engleskog? Ako nemate kontakte šaljite dijete, ako ga već šaljete, na faks gdje postoji neka realna šansa da dobije (negdje) posao. Nek ide za inžinjera, nek ide za programera, ljekara itd. Ako će već ići ”bilo gdje van” nek barem ima neku realnu šansu za jedan relativno dobar život. Jeste da se tu treba i te kako potruditi i da udješ i da završiš faks.
Možda da djetetu objasnimo da je možda bolje završiti  neki zanat, nego studirati filozofiju ili engleski na faksu, ma koliko god interesantno bilo.
I šta ćemo kad dijete završi faks i stoji godinu za godinom deprimirano bez posla? Šta smo uradili? Je li to uspijeh? I čiji je to uspijeh?
Da li je veći uspijeh da kćerka bude električar ali da je u stanju zaraditi svoj kruh, gdje god bila na svijetu? Ili je to sramota da nam kći bude električar? Jer to ipak nije posao ”za žensko”.
Učimo djecu da za posao ionako nemaju šanse ako nemaju neku vezu. Ali nikad ih ne učimo KAKO doći do te veze. Ako mislimo da se samo u Bosni preko veze dobivaju poslovi, onda smo stvarno blago rečeno naivni.
Zamislite jednog Njemca ili Amerikanca da svojoj djeci od rođenja u glavu tutnje kako u Njemackoj/ Americi nema perspektive. Da li bi je imali?Rođen si kao pobjednik,
Možda je vrijeme da promijenimo pristup našoj djeci, gdje god da bili. Ako ih uvijek budemo učili kako nešto ne mogu uraditi ili uspjeti, pravimo vojsku apatičnih letargičnih odraslih koji se neće ni pokrenuti jer već unaprijed imaju 100 izgovora kako i zašto ne ide. Ako budu djeca u stanju potplaćivaće ovaj koruptni aparat jer nisu navikli da „potegnu“ da bi nešto proradilo.
Možda je vrijeme da ih učimo kako se pokrenuti i raditi za svoje ideje. Ko zna? Možda jedna od tih ideja bude neki dobar biznis nekada. Možda treba uvesti predmet „kako pokrenuti svoj biznis“ u plan i program školovanja.
Možda je vrijeme da djecu učimo da vjeruju u sebe i svoje kljove i da mogu uspjeti gdje god bili. Pa bila to čak i Bosna.

Država je ogledalo svojih stanovnika. Propast države je slika nas. Nije baš nešto lijepa. Djeca su ogledalo svojih roditelja…Hajmo probati barem tu sliku da poboljšamo koliko možemo da sljedeća slika države bude ljepša.