P2P-krediti

2

People to people , ili peer-to-peer loans (krediti). Šta su P2P-krediti uopšte?
To su krediti koji “obični” ljudi iznajmljuju drugim ljudima. Radi se o privatnim kreditima, kreditima za biznise, za auta itd sa razlikom što u većini slučajeva imaju veće kamate.
U zadnjih par godina je sve više ovih vrsta kredita i ja sam do sad isprobala dva ; Lendify i Mintos.
Prvi koji sam probala je Lendify.

Lendify je švedska firma koja izdaje švedskoj populaciji kredite. Stranica im je pravo dobra i pregledna. Međutim kamate koje dobiješ za izdavanje svog novca su prilično niske…oko 2-2.3%. Ipak se mora imati na umu da je rizik da ti propadnu pare tako da je onda 2-2.3% jednostavno premalo.
Drugi problem je što u Lendify nema toliko kredita u koje možeš ulagati tako da često novac stoji na kontu bez ikakve kamate.
Treći problem je da ti treba  švedski bankovski račun da bi mogla uplatiti novac na Lendify.
Tu mi je Mintos bolji!

Preko Mintos imaš mnogo više država u koje možeš investirati (ili iznajmiti) svoj novac. Postoji isto mogućnost da mijenjaš valutu direktno na njihovoj stranici. Naravno uz naplatu.
Najmanja svota za ulaganje je 10 Eura, 100 kr ili 25 GEL ili tako okružene sume zavisi od valute. Iznajmljeni novac uložen u kredit- znači kamatu i glavnicu onda mjesečno vraćaju. Taj vraćeni novac možete odmah reinvestirati u nove kredite i tako dugoročno gledano napraviti vrstu svoje banke.

Ja sam probala ove dvije firme (Lendify i Mintos) ali evo liste od još par firmi koje nisam probala ali koja možda vama paše:

 

Sve u svemu mislim da će uvijek postojati ljudi kojima obične banke neće dati kredit a mogu nešto napraviti od toga. Naravno kad vidiš koliko su neke kamate visoke, zapitaš se da li ima logike uzeti takav kredit. Ali to je opet druga priča. Ovdje hoću samo da pokažem alternativne načine da zaradite novac.

Isto tako svako sam sebi mora odlučiti da li je spreman rizikovati svoj novac u ovakve stvari. Ja sam uložila malu svotu novca koju mogu izgubiti ako sve naopako krene . Ne preporučujem nekome da ulaže novac ako nema osnovni ekonomski pufer. Kako to dostići možete pročitati u starom postu .

 

Kako milioneri upravljaju svojim novcem!

6

“Lako je njima… Oni imaju šta raspodijeliti” je česta isprika. Jedna od najčešćih isprika za nas “nemilionere” je za štednju se nema “dovoljno” ili “za koga ću štedjeti”. A u toj situaciji je posebno bitno da se ima maksimalna kontrola nad novcem, a i da u svojoj glavi shvatite za koga i za što štedite. Kontrola nad novcem daje osjećaj slobode i kako raste vaš pufer tako raste i vaš osjećaj slobode.
Pogotovo kao žena ne trebate nikada doći u situaciju da ostanete u jednoj nezdravoj vezi zbog manjka novca! To svaki roditelj  treba da nauči svoje dijete.

Opuštajući je osjećaj kad niste ovisni o konzumu, a da ne pričam o tome da ste u svakom momentu u stanju sebe izdržavati neko vrijeme dok ne stanete na noge.

Ali kako rasporediti novac…(i ono malo što imamo)?

Jedan model koji mnogo bogataša koristi, a koji je i te kako koristan i za nas je da svoju platu raspodijelite direktno na pet- šest raznih računa, od kojih svaki ima jedan cilj. Na slici vidite šest računa : račun finansijske slobode, dugoročna štednja za potrošnju, edukacija, potrebe, igra i milosrđe. To su najbitniji računi koji u momentu kad primite novac taj novac trebate na te račune raspodijeliti.
Neki će se buniti za toliko računa smatraće da ne mogu upratiti to sve…na to mogu samo reći da svaka banka ima funkciju gdje automatizirate prebacivanje novca upravo zato da ne morate svaki mjesec sve manuelno raditi. Ako ne znate kako uraditi, informišite se kod svoje banke.

Koji su to računi?

Račun finansijske slobode– 10 % svog novca trebate usmjeriti na to da vam stvara finansijsku slobodu. Bilo to otići iz loše veze, promijeniti posao ili pokrenuti privatni biznis. Sve zavisi od vas šta je za vas finansijska sloboda.

Dugoročna štednja za potrošnju– uvijek ste htjeli na putovanje, ali nikad niste imali za to novca ili hoćete sebi neki luksuz da priuštite od putovanja, pozorište, kino, nešto sebi kupiti itd. Na ovom računu štedite sebi novac za nešto što bi voljeli kupiti ili potrošiti, ali što je ipak malo skuplje i ne možete od jedne plate da platite.
10 % svog novca usmjerite na ovaj račun.

Edukacija– Stare izreke poput “znanje je moć” već pokazuju koliko je bitno znanje. Ovaj račun omogućava tebi da odeš na taj kurs, koji si htjela pohađati, ali nisi imala novca za to bilo to kurs za manikir ili kurs biologije. Bitno je da se usavršavaš u svojoj struci jer ti to daje šansu da sebi povećaš platu. Nebitno ako radiš na kasi ili ako si šef neke firme. U svemu se može usavršavati.
10 % svog novca usmjerite na ovaj račun.

Potrebe– Ovo je račun za svakodnevne potrebe ili za tekuće račune poput kirije, auta, telefona, Interneta itd. (režijske troškove).
55 % svog novca usmjerite na ovaj račun.

Igra– Ili može se reći i ćeif. To je novac koji odvojiš za svoj ćeif i to je novac koji bi “trebala” da potrošiš svaki mjesec. Iako ti je samo marka na računu treba da skontaš šta ti možeš napraviti od te marke da bi se onako istinski nasmijala. Ovo je u stvari najbitniji račun, jer nam daje motivaciju i pozitivnu energiju.
Ima slučaj gdje je djevojka nakon ove raspodjele svog novca imala samo dva feninga za ćeif i razmišljala je danima šta će uraditi s tim. Kupila je sebi žvaku i puhala je balončiće kao malo dijete. Ovdje samo mašta koči.
10 % svog novca usmjerite na ovaj račun.

Milosrđe– koliko je god teško ima ih kojima je gore. Parola je dobro se dobrim vraća. Nađite neku organizaciju koja vam se sviđa i poklonite dio svoje plate u to. Ima SOS dječija sela, WWF, Greenpeace, Sadaka itd.
5 % svog novca usmjerite na ovaj račun.

Nakon svih ovih računa ja bih ipak dodala jedan koji se često zaboravi a to je račun gdje se štedi za
Renoviranje kuće ili stana– Kad prođu godine uvijek ima nešto što treba popraviti ili zamijeniti i kad imate račun na koji ste godinama štedjeli puno vas manje boli, nego kad nemate nikakve ušteđevine a morate puno platiti za recimo novu peć, krov, fasadu ili “samo” nove fotelje. Veliki neplanirani računi mogu čitav život da zdrmaju, a ako već možemo da to izbjegnemo zašto da ne.

Kad se uhodamo i naučimo kontrolisati ovu vrstu štednje onda možemo gledati i druge vrste štednji ali o tome ću u drugom postu…Sretno nam:)

 

 

Investirati kao žena

13

Jedna, hajmo reći investicija, na koju većina nas nije mislila je, po Luxury Listings, kupiti jednu klasičnu Chanel tašnu. Vrijednost vintage tašni je ne samo istorijski nego i u posljednjih par godina jako porasla.

Kad je 1955, Chanel prodavao model 2.55 ta tašna je koštala 220 dolara (oko 400 KM u današnjoj vrijednosti). 1991 cijena tašne je porasla na skoro 2000 KM.
2010 je vrijednost te tašne bila skoro 4750 KM. Ali rast cijene nije tu stao. 2016, samo 6 godina kasnije, cijena tašne se digla na skoro 8000 KM. Znači u roku od samo 6 godina se povisila cijena sa otprilike 70 %.

Ako gledamo berzu, rast cijene ovih tašni je premašio index američke berze S&P 500, i čak njihovo stambeno tržište. Što je najzanimljivije je da se smatra da će cijena ovih tašni najvjerovatnije i dalje rasti.
Tako da se žene, koje su kupile Chanel tašnu 2.55 za izvornu cijenu, mogu radovati porastu cijena (vrijednosti) od čak 2000 % što je realno gledajući daleko uspješnije nego što su bile investicije u berzama.

Šta nam to kaže? Da možda ipak nije loše “investirati” u neke tašne 😀chanel

10% i sedam navika

6

Inspirisana sam novim firmama i idejama. Neki dan čitam o jednoj novoj firmi koja izdaje kreditne kartice koje automatski, kad plaćaš karticom, odvoje 10% te sume i prebace na štedni račun. Odlučila sam da od oktobra otvorim novi račun na koji ću prebacivati 10% novca kojeg trošim. Baš me zanima na što će to izaći.

Inače me pozitivno podsjetio članak koji je objavio sedam navika koje čine sretne ljude. A to su :

1. Zaposli se, ali ne stresaj.

Kad si pod stresom postaneš nesretan. Isto kao što postaneš nesretan kad si nezaposlen. Znači ništa o snu, o sretnom neradnom životu. Trebaš svoju komfort zonu proširiti, ali ne toliko da te preplavi.

2. Imaj pet bližih veza.

Bitni su pravi prijatelji koji te čine sretnima. Nije bitan broj prijatelja, ali je bitno koliko ulažeš u prijateljstvo.

3. Ne veži svoju sreću vanjskim događajima.

Samoosjećaj je malo komplikovan. Dobar je za samopouzdanje, ali ako ga vežeš vanjskim događajima poput recimo novca, onda ti sreća može biti nestabilna.

4. Trening.

Koliko god da ne voliš trenirati, činjenica je ta da ako treniraš osjećati ćeš se bolje. Mora biti nešto što te motiviše da treniraš.

5. Prihvatiti nelagodnost da bi savladala jednu sposobnost.

Sretni ljudi imaju barem jednu sposobnost, takozvanu ”potpisanu sposobnost”, koju su savladali iako im je to bilo neugodno. Ima citat iz jednog crtanog filma ”Biti užasno loš u nečemu je prvi korak da postaneš dobar u nečemu”.

6. Troši novac na doživljaje.

Pravo sretni ljudi su jako obazrivi na tome da troše novac na stvari. Oni radije ulažu novac u doživljaje. Većina ljudi bude sretnija kad kupi npr. putovanje nego kad kupi nešto materijalno.

7. Ne ignoriši svoje sne.

Iako je ova tačka više anegdotična nego naučna, možda je čak i najbitnija. Jedna od najčešćih stvari, za koje se ljudi pri samrti kaju, je što nisu išli za svojim snovima. Ili kako kaže jedna poslovica „Ima sedam dana sedmično, jednog dana nije jedan od njih“

Šta vi mislite o ovome? Koji način razmišljanja/ života čini vas sretniminspirational_quotes_dalai_lama
Prevod: Sreća nije nešto gotovo. Ona dolazi od tvojih akcija.- Dalai Lama

Štednja za penziju ili za bližu budućnost?

11

Često vodim  diskusiju oko kupovanja stanova/ kuća, otplate kuća/ stanova, ušteđevine, penzione štednje itd…
Ima onih koji smatraju da treba odmah štedjeti za penziju, drugi opet smatraju da treba prvo sebe “srediti/skućiti” pa tek onda razmišljati o takvoj, dalekoj budućnosti. Neki su čak  opsjednuti s tim da vrate kredite do penzije, iako to znači da nemaju prebijene pare na štednoj knjižici.
Ja sam za nešto između.

Smatram da kad nemaš visoka primanja da je onda još bitnije da nađeš način kako da odvojiš koji dinar za štednu knjižicu.

Ako imaš mogućnost da svaki mjesec štediš jednu svotu para, bilo to samo 1 KM, onda mi je logičnije štedjeti za stvari koje su  potrebne ranije u životu, a ne za penziju. Vjerujem da je bitnije da prvo stvoriš sebi ekonomski pufer, koji možeš da koristiš ako ti treba u trenucima kad ti je “život” u stvari najskuplji. Obično je to kad stvoriš familiju, pa otpada jedna plata, a koštanja se povise bez obzira bila to potreba za većim stambenim prostorom, hranom, autom, veš mašinom ili nečim drugim.

Kad dostigneš svoj zamišljeni pufer, smatram da je bitnije otplaćivati razne kredite koje imaš. Često su to stanovi ili auta koja gutaju novac. Kod nekih su to krediti za školovanje djece. Kad otplatiš kredit ili barem otplatiš toliko da nisi ovisan o kamatama u slučaju da  se podignu, tek onda postaneš slobodniji i imaš manje troškove.

Međutim po meni ovdje ima caka!
Smatram da se ne treba po svaku cijenu otplaćivati kredit!
Krediti ponekad mogu biti i novac koji ti pomaže da zaradiš dodatni novac. Zato, ako imate mogućnost da dobijete kredit, da ga tako uložite da vam se kredit vrati sa zaradom, onda dobro razmislite ako možete tu situaciju sebi iskoristiti. Naravno za ovo treba energije, volje, fantazije ili vizije. Može to biti ulaganje u nekretninte, u ili van Bosne, neka investicija u neki privatni biznis, vrijednosni papir itd.

U biti vjerujem da bi ovo trebalo biti prioritet;

  1. Napraviti pufer koji možes koristiti u slučaju da se nešto desi. Smatram da treba štedjeti novac od prvog dohotka bila to plata ili poklon. Ovisno o koštanjima koje imaš, trebaš imati pufer koji će barem tri mjeseca moći plaćati tvoja koštanja da imaš neku realnu šansu da se snađeš.
  2. Kad dostigneš ciljani pufer, onda se treba potruditi da ga nastavljaš povećavati. Sve što ga više imaš, sve si sigurnija i slobodnija.
  3. Sad kad imaš taj najbitniji pufer možeš početi otplaćivati kredite (prvo one sa najvišim kamatama, pa redom dalje), toliko da smanjite nivo kredita do jednog nivoa koji vam neće doći glave ako se kamate povise.  Isto tako ako imate viška novca, možete da počnete dio novca ulagati u vrijednosne papire.
  4. Mislim međutim, da je još uvijek rano za ulaganje u penzijske fondove.  Kao što sam gore napisala vjerujem da je bitnije štedjeti novac za ”bližu” budućnost nego štedjeti za penziju.
  5. Znači treba razmišljati o periodu kad npr. dobiješ djecu, a koštanja se povećavaju. Treba planirati da imate toliko ušteđevine da možete u miru biti kod kuće sa djetetom, ako to želite, bez stresa kako platiti račune sljedećeg mjeseca
  6. I smatram da tek kad se sve to uspije izbalansirati i uštedjeti, eh onda je tek vrijeme za štednju za penzije

Kako vi razmišljate o ovome?blog_ai_lg_retire_or_house

 

Kad treba početi djecom pričati o ekonomiji?

16

Zanimljivo je porediti ljude bogate siromašne, iz dijaspore, iz Bosne i Hercegovine itd. Imam utisak da sve što su države ili ljudi siromašniji, sve se više gleda markirana roba i sve je bitnije da se „vidi“ šta se ima. To se pogotovo „ispoljava“ na djeci.
Polovno nešto kupiti se ne gleda kao ideja reciklaže ili smanjivanje konzuma. Ne to je nešto loše i gleda se malo ponizno.
Valjda ljudi razmišljaju ako već nemaju, trebaju im barem djeca imati. Iako je dijete samo godinu i nema osjećaj za vrijednost stvari.
Djecu razmazimo da sve dobiju…dok su mala. Ako hoće kinderjaje, nutelu, monte, dobiju sve… ako treba čak i svaki dan.
Ali zato rijetko koje dijete ima svoju ušteđevinu u takvim državama ili u siromašnijim familijama.

Obrnuto, oni koji realno gledajući mogu da se rasipaju, to ne rade. Valjda zato i imaju. Dječije stvari čuvaju generacijama da se ne bi morali „bezveze“ trošiti. Veliki dio dječije robe se kupuje kao  polovna, jer će dijete ionako za dva mjeseca izrasti a dodatni su kemikalije već isprane pa je zdravije za dijete. Pelene se ionako samo za jednu stvar koriste, bile markirane ili ne, ergo što manje plati za njih itd. Slatkiše dobivaju jedan dan sedmično…da bi se djeci sačuvali zubi. A spontane kupovine stvari poput odjeće ili igračaka djeci, su rijetke, sve se planira po budžetu.
Ali zato je jednom zapadnjaku maltene prosto nezamisljivo da im dijete nema štednu knjižicu na kojoj se mjesečno uplaćuje.

Znači, gdje griješimo?
Pogotovo, ako nemamo novca onda je to valjda još bitnije naučiti dijete da od malena počne razmišljati u šta troši i učiti ga da pametno troši. Djeca su pametna. Pametnija od stariji i nisu (još) ofarbana tuđim idejama.
Koliko sam vidjela već od četvrte, pete godine djeca relativno dobro razumiju stvari. Tako da mi to djeluje kao realno vrijeme da se počne učiti vrijednost novca. Ne u smislu da budu opsjednuti time, nego da se nauče rukovati novcem da im život bude lakši. Da uvijek imaju dovoljno za potrebne stvari, da znaju prioritirati..a ne da uvijek moraju sklapati kraj sa krajem…

Prvu grešku što roditelji često naprave je, da uče da apsolutno ne treba da se radi neki plaćeni posao, nego da se djeca koncentrišu na školu. Njihov strah, zamisao, ideja (zovite to kako hoćete) je da čim osoba dobije novac u ruke izgubi volju za školom.
Zanimljivo, jer pitanje koje treba postaviti je zašto neko misli da jedno isključuje drugo. Možda je čak obratno? Kad rano počne osoba raditi dobije drugi osjećaj za novac i slobodu koji taj novac sa sobom donosi. I naravno sve ovisi od osobe, ko je kakav. I tu treba odgajati djecu tako da ne idu u školu samo zbog budućeg posla, nego da se čak nešto stvarno i nauče o drugim nekim stvarima, nego samo o tome što škola predaje.

Druga greška, treba pustiti djecu da budu prisutna diskusijama o ekonomiji i budućim planovima. Pustiti da i oni imaju pravo na riječ. Poslušajte ih i tretirajte ih kao odrasle osobe u tom trenutku. Ako se dogovarate za odmor pitajte i djecu šta hoće (ako hoće). Ako renovirate po kući možda ih pitati šta oni misle o tome. Učite ih kako osiguranja, štednje, kupovine i sve ostalo funkcioniše.

Treća greška, ne treba samo pričati o ekonomiji kad se nema. Sa djecom možete napraviti budžet po kojem svi u familiji znaju koliko ima novca i za šta ide. Djeca su spremna uzeti dosta odgovornost na sebe. Često imaju interesantne ideje koje možda isprva zvuče smiješne ali kad se bolje razmotre pokažu se pravo dobre. Naravno, ako djeci smetaju neki vaši poroci, klasični primjer su recimo cigare (primjer jer BiH pripada grupi sa procentualno najviše pušača u stanovništvu na svijetu), onda se, iako ste “odrasli”, morate prema tome i ravnati i dogovorati. Ne možete vaš porok gledati kao neko pravo odraslih, nego gledati to kako djeca gledaju. Znači porok na kojem se troši novac. (Da ne bude kao kod nekoliko slučajeva koje poznam da ispuše školarinu djetetu i poslije kukaju kako ne mogu školovati dijete.)WE-AA828B_TEACH_P_20150130134859

slika preuzeta sa stranice

 

 

Zašto žene trebaju drugačije od muškaraca štedjeti

10

Žene prosječno duže žive od muškaraca. One  prosječno lošije zarađuju od muškaraca. Kad dobiju djecu obično žene ostaju kod kuće sa djetetom. Samim tim stagniraju u karijeri, plati i u penziji. Ako je veza u kritičnom stanju a žena nema ekonomsku stabilnost, ostaje ili ostaje duže i produžava agoniju, jer ne zna ni gdje će, ni kud će zbog svoje loše ekonomske situacije. Na to sve ako se desi rastav braka, žena u većini slučajeva uzima dijete i preuzima brigu o djetetu. Da li će otac davati alimentaciju ili ne, je u mnogo slučajeva igra poput lutrije na kojoj se žena ne može i ne treba osloniti.

Zato treba posebno kćerke učiti da se trude da dobro poznaju svoju ekonomiju i da budu dovoljno ekonomski stabilne da mogu i u najgorem slučaju djecu same izdržavati, a da im sve ostalo bude bonus.

Razni prijedlozi se mogu čuti i pročitati i vjerovatno svaki prijedlog ima svoju istinu i valja ga pročitati.

Ovaj prijedlog je logičan i realan. A to je da svaka žena treba da ima tri vrste štednje: kratkoročnu, srednjoročnu i dugoročnu.

Kratkoročnu
Ovo je štednja gdje treba imati ušteđevine za hitne situacije. Žene bi trebale imati barem 6 do 9 mjesečni troškova na kontu. Ako izgubi posao ili ostane sama (ili sama sa djetetom) da ima vremena da se reorganizira.

Srednjoročnu
Ovo je novac koji možeš malo rizikovati u npr. dionice ili investicije drugih vrsta. Pošto žene manje od muškaraca zarađuju, ovdje mogu da zarade finu paricu. Međutim trebaju čitati i učiti o tim raznim investicijama. Pitajte i profesionalce ili ljude koje znate da se bave sa tim stvarima gdje hoćete da investirate svoj novac. Isto tako trebaju samo toliko rizikovati da se osjećaju ugodno sa rizikom. Ali prije rizikovanja novca trebate prvo svoj račun za kratkoročnu štednju da napunite

Dugoročnu
Ako vam poslodavac na ijedan moguć način nudi dodatne penzionske štednje ili nešto drugo ne odbijajte.  Ako radite u stranim firmama savjetujte se i vidite ako imate prava na nešto.
Niko vam neće ništa džabe dati, tako da ako skontate da imate prava na nešto onda se borite svim silama za to.
Ako nemate nikakve dohotke za penziju onda počnite što ranije da štedite za to. Čak ako ste student, izdvojite postotak vašeg novca za to. Lakše je štedjeti dugo, ali pomalo, nego zadnjih 10 godina od plate panično štediti nešto.
Za kraj uvedite pravilo da kad vam dođe plata, ili kad dobijete novac da uvijek prvo sebi uplatite na štednu knjižicu. Obično se predlaže 10% od novca, ali što više to bolje. Ako nemate, onda je esencijalno da pređete svoju ekonomiju i vidite gdje možete šta uštedjeti da bi, za početak, uštedjeli vaših 6 do 9 mjesečnih izhoda.

A dok sve to radite, ne zaboravite sebe. Ipak ste vi sebi najveći dohodak što ima!quote-women-need-to-turn-their-attention-from-saving-their-spouse-their-mothers-their-this-suze-orman-136-35-32

 

Da li ima veze odgoj sa razvojom jedne države?

15

Vjerovatno ima.

Odgoj djece u Bosni, za Bosnu kao državi, je kapitalno propao. I trebala bi se pokrenuti tema i diskusija o odgoju djece kod kuće i po institucijama kako to promijeniti da ide na bolje.
Nešto nije u redu kad dijete od devet, deset godina kaže da mu je san da ostane u Bosni ali najvjerovatnije neće jer svi njegovi prijatelji idu van. To dijete treba da sanja o tome kako će postati neki inžinjer, naučnik, doktor, fotograf, fudbaler itd. A ne da se boji kako će morati ostaviti sve svoje voljeno.
Od rođenja djecu učimo kako nemaju perspektive u Bosni. Da je najbolje što mogu uraditi pobjeći iz države. Bilo gdje i za bilo koji posao.

Kažemo im, vidite kako je prljava država kad se rijeka iza poplave spusti. Ne kažemo im da smo mi tu flašu bacili.
Kad idemo u park pa je park umjesto trave pokriven čikovima, kažemo vidite kako je prljav park… ali ne kažemo da smo mi te čikove bacili na zemlju. A udario bi nas grom kad bi pokazali djetetu kako očistiti te čikove.
Ne kažemo šta i  kako uništavamo, ali učimo djecu, jer nas gledaju.
Kad djeca vide dijasporu u skupim autima, ne učimo ih da razmisle šta oni mogu uraditi tu gdje su da i oni takav stil života, ako ne i bolji, mogu voditi. Učimo ih kako nema budućnosti u Bosni.
Kažemo djeci koruptna je država. I jeste…ali ne kažemo zašto?
Ne kažemo da smo MI potplaćivali doktore, nastavnike, profesore itd. iz egoizma da dobijemo bolji / brži tretman.
Rezultat je naravno do srži koruptna država. Drugim riječima: MI smo do srži koruptni. Ali mi to djeci ne kažemo. Kažemo im da je uvijek neko drugi kriv.

Učimo djecu da je najbitnije studirati. Bilo šta, da dobiju veću šansu za posao. A znamo, nismo glupi, da je država puna pravnika, ekonomista i magistara engleskog itd. Trebaju te struke.
Ali budimo realni…
Ako već nemate kontakte sada, zašto mislite da ćete ih imati, pogotovo ako ništa niste poduzeli, kad vam dijete završinpr. faks engleskog? Ako nemate kontakte šaljite dijete, ako ga već šaljete, na faks gdje postoji neka realna šansa da dobije (negdje) posao. Nek ide za inžinjera, nek ide za programera, ljekara itd. Ako će već ići ”bilo gdje van” nek barem ima neku realnu šansu za jedan relativno dobar život. Jeste da se tu treba i te kako potruditi i da udješ i da završiš faks.
Možda da djetetu objasnimo da je možda bolje završiti  neki zanat, nego studirati filozofiju ili engleski na faksu, ma koliko god interesantno bilo.
I šta ćemo kad dijete završi faks i stoji godinu za godinom deprimirano bez posla? Šta smo uradili? Je li to uspijeh? I čiji je to uspijeh?
Da li je veći uspijeh da kćerka bude električar ali da je u stanju zaraditi svoj kruh, gdje god bila na svijetu? Ili je to sramota da nam kći bude električar? Jer to ipak nije posao ”za žensko”.
Učimo djecu da za posao ionako nemaju šanse ako nemaju neku vezu. Ali nikad ih ne učimo KAKO doći do te veze. Ako mislimo da se samo u Bosni preko veze dobivaju poslovi, onda smo stvarno blago rečeno naivni.
Zamislite jednog Njemca ili Amerikanca da svojoj djeci od rođenja u glavu tutnje kako u Njemackoj/ Americi nema perspektive. Da li bi je imali?Rođen si kao pobjednik,
Možda je vrijeme da promijenimo pristup našoj djeci, gdje god da bili. Ako ih uvijek budemo učili kako nešto ne mogu uraditi ili uspjeti, pravimo vojsku apatičnih letargičnih odraslih koji se neće ni pokrenuti jer već unaprijed imaju 100 izgovora kako i zašto ne ide. Ako budu djeca u stanju potplaćivaće ovaj koruptni aparat jer nisu navikli da „potegnu“ da bi nešto proradilo.
Možda je vrijeme da ih učimo kako se pokrenuti i raditi za svoje ideje. Ko zna? Možda jedna od tih ideja bude neki dobar biznis nekada. Možda treba uvesti predmet „kako pokrenuti svoj biznis“ u plan i program školovanja.
Možda je vrijeme da djecu učimo da vjeruju u sebe i svoje kljove i da mogu uspjeti gdje god bili. Pa bila to čak i Bosna.

Država je ogledalo svojih stanovnika. Propast države je slika nas. Nije baš nešto lijepa. Djeca su ogledalo svojih roditelja…Hajmo probati barem tu sliku da poboljšamo koliko možemo da sljedeća slika države bude ljepša.

 

Budžet

8

“Imati novac je dobro ali imati kontrolu nad novcem je bolje”

Mnogo je prednosti u sastavljanju budzeta. Zapravo, radi se o tome da sastavljanjem budzeta covjek dobije bolju kontrolu nad novcem. Moguce je sasvim drugacije planirati svoju ekonomiju kad se koristi budžetom u odnosu na suprotno, tj. kada nemamo svoj budzet. Evo par stvari što dobijete ako imate i držite se svog budžeta:

1. Dobijete pregled nad svojim novcem. Budžet ti otkriva gdje ti tvoje teško zarađene pare odu i ovim putem dobiješ mogućnost da promijeniš ono što ti se ne sviđa.

2. Vidiš svoje nepotrebne troškove. Budžet ti daje sliku kako trošiš novac. Možda 1 marka za kafu nije puno, ali ako svaki dan daješ po marku nakupi se finog novca koje mozes možda u nešto drugo uložiti.

3. Dobiješ bolje ekonomske navike. Kad praviš budžet dobiješ bolji pregled ekonomije i samim tim se ekonomičnije ponašaš. Možda započneš štednju ili promijeniš nešto da bi ti više novca ostalo. Držanje budžeta mijenja ponekad tvoje ponašanje, na dobro i na zlo.

4. Dobiješ mogućnost da postaviš prioritete i prioritiraš ono što ti treba. Saznaš gdje tačno ide tvoj novac. Ide li tamo gdje ti hoćeš? Ako ne, postavi nove prioritete. Je li previše novca ide u besmislene troškove? Premalo u štednju? Dobiješ šansu da to promijeniš.

5. Ne trebaš se sekirati za svoju ekonomiju. Ako imaš neredovna primanja, živiš na marginalima ili jednostavno imaš loš pregled svoje ekonomije tad je budžet jako dobar alat da dobiješ pregled dohadaka i izdataka. Ne samo što ćeš poznavati svoju ekonomiju za slijedeći mjesec nego ćeš poznavati svoju ekonomiju za čitavu godinu tako da se ne trebaš sekirati oko ekonomije na isti način kao do sad.

6. Možeš početi štediti. Iako do sad nisi imao/ imala neku štednju samim tim što ne trošiš više na nepotrebne stvari možeš taj novac da koristiš za štednju. Ako imaš neki poseban cilj možeš ga dodati u svom budžetu i napraviti ga sastavnim dijelom svoje privatne ekonomije.

7. Učiš svoju djecu dobrom ekonomskom ponašanju. Koliko je god bitno praviti budžet kad si samac toliko je to važno i kad imaš familiju. Ako imaš dobre ekonomske navike veća je vjerovatnoća da će tvoja djeca isto imati bolju kontrolu nad svojom ekonomijom i imace zdravo ekonomsko ponašanje.

8. Možeš dobiti viška novaca. Sa budžetom imaš veću kontrolu, samim tim vidiš gdje možeš realno da uštediš / ne potrošiš da bi imao/ imala više novca na računu na kraju mjeseca…umjesto da je prazan račun.

Hand putting coin to money staircase

Hand putting coin to money staircase

Džabe je i bogu drago: Ima dosta stvari koje možeš uraditi bez novca. Ako imate još ideja javite da ih dodamo:

Evo par ideja:

1. Čitanje knjiga. Knjige možete džabe pozajmiti od prijatelja i rodbine ili iz gradske biblioteke.

2. Sresti prijatelje i rodbinu.

3. Biti u prirodi, družiti se u prirodi sa bližima.

4. Trčati, baviti se jogom, plesom, pilates, šetati

5. Brati travu za čaj ili začine- povedite nekog što dobro poznaje prirodu (možda staru majku) i učite se što više od nje

6. kad dođe vrijeme brati i kupiti voće, bobice i slično –tu možda čak možete dobiti i plaćeno

7. Ljeti se možete kupati u rijekama/ jezerima, a ako možete na more odite van sezone

8. Kod kuće možete napraviti sami sebi program za trening ili sa prijateljima/ prijateljicama.

9. Angažovati se u razne projekte.

10. Napravite književne većeri sa prijateljima

11. Napravite književno večer sa bajkama ili dječijim pričama za djecu

12. Napravite muzičko večer za stare i mlade

13. Napravite kviz večer gdje svi po nesto uloze i pobjednik pobijedi ulog.

14. Ne vidite budućnost? Napravite redovne sastanke gdje diskutujete nove ideje sa ciljom da jednu ideju ostvarite

15. Napraviti vecer za njegu lica, sa prijateljicama gdje se koriste maske napravljene od domacih proizvoda.